Walter Röhrl i dvostruki svjetski prvak u reliju pod ugovorom je s Porscheom od 1993., prvo kao testni i razvojni vozač, a sada kao ambasador marke. 75-godišnjak govori o načinu vožnje ‘Rallye’, prednostima pogona na sva četiri kotača i razmišljanjima svoje supruge o novom 911 Dakaru.
U 2023. bit ćete u Porscheu točno 30 godina. Je li podignuti 911 s off-road sposobnostima najluđa stvar koju su inženjeri ikada smislili?
Walter Röhrl: Da, uz Cayenne (smije se). Tada sam mislio, ovi su skrenuli totalno! Ali sada možete vidjeti kako je to bila inteligentna odluka. Isto će biti i za 911 Dakar. Samo me čudi što nije izašlo ranije.
Ranije? Zašto?
Röhrl: Zato što sam vozio prvi prototip na terenskoj stazi u Weissachu prije najmanje osam godina. Bio sam uzbuđen kao reli vozač jer se radilo o Porscheovom sportskom automobilu koji se jako dobro vozi i na blatnjavoj podlozi.
To je sigurno bio 911 Vision Safari iz 2012., studija?
Röhrl: Točno. S pogonom na sve kotače i atmosferskim motorom, automobil se temeljio na 911 Carrera 4S.
A vaš prvi susret s 911 Dakar?
Röhrl: To je bilo tijekom zimskog testa u Švedskoj početkom 2022.
Jeste li također isprobali novi ‘Rallye’ način vožnje? I može li se suprotstaviti dvostrukom svjetskom prvaku?
Röhrl: U načelu, da. Prije svega zato što je pogon na sva četiri kotača u ‘Rallye’ načinu rada otežan, što sprječava podupravljanje i omogućuje mi da držim automobil u laganom zanošenju. I drugo, otpuštanje papučice gasa dovodi do relativno snažnog kočenja motorom na stražnjoj osovini. Auto dakle može lagano skrenuti u zavoj, što može biti od velike pomoći neiskusnom vozaču ako želi driftati. Ovaj sustav čini vrlo lakim i zabavnim. Osobito na labavim površinama.
Volite se šaliti da biste radije vozili naprijed nego bočno. Ipak, driftanje u zavojima standardna je praksa svakog reli vozača. Zašto?
Röhrl: Ako očekujete da će gume razviti bočnu silu na labavim površinama kako biste mogli brže zaokružiti, griješite. Zato počinjem lagano driftati dok ulazim u zavoj kada se natječem u relijima na šljunku, snijegu ili pijesku. Tako da je prednji dio okrenut u smjeru u kojem želim ići. Tada mogu iskoristiti punu snagu nakon vrha i okrenuti centrifugalnu silu, koja bi obično uzrokovala bočno skliznuće automobila, u kretanje prema naprijed.
Ovo je kao sat fizike. Uče li i inženjeri od vas?
Röhrl: Odustao sam od redovnog testiranja prije dvije godine, tako da više nisam tu za svaki automobil. Porsche ima dovoljno dobrih mladih ljudi koji to mogu. Uz projekt 911 Dakar, trenutno sam uključen samo u GT automobile i vozio sam novi GT3 RS prije tri ili četiri mjeseca. Ali da budem iskren, automobili su gotovo u savršenom stanju, tako da sve što mogu učiniti je potvrditi da su obavili dobar posao. I dok uđem u auto u fazi izrade sve greške su već ispravljene.
Postoje videozapisi koji vam pokazuju probnu vožnju u Švedskoj. Unatoč velikim brzinama, vaše upravljanje je mirno, čak suzdržano. Zašto to tako radite?
Röhrl: Pokušajte gurati auto i zatim okretati volan samo deset centimetara u jednom smjeru. Automobil će se odmah zaustaviti. Otpor pri vožnji se povećava kada upravljate i pojačava trošenje guma i potrošnju goriva. Zapravo, trebali biste minimizirati upravljanje iz ekonomskih razloga. A pretjerano upravljanje ne tjera vas da idete brže, to zna svatko tko je ikad skijao. Skija koja klizi bočno – zaboravite na nju. Skija treba ići ravno, da klizi.
A isto je i za automobile?
Röhrl: Uvijek sam se morao boriti protiv gubitka energije sa strane, jer se automobil mora kretati ravno naprijed. Kad bi postojala samo jedna tajna vožnje, bila bi to upravljati što je manje moguće. Radi se o linijama i morate razumjeti kada početi upravljati – rano je bolje nego kasno. Imam osjećaj kako proći s manje upravljanja, što je veliki dio mog uspjeha.
Na mnogo načina, Porsche 911 je klasik – njegov tehnički princip sa stražnjim motorom i pogonom na stražnje kotače važan je čimbenik. Ali danas se prodaje mnogo 911-ica s pogonom na sve kotače. Kako gledate na to?
Röhrl: Da. Jer turbo motori su omogućili sasvim drugačiju isporuku snage. A pogon na sve kotače povećava sigurnost normalnih vozača. Kada je riječ o 911-icama samo sa stražnjim pogonom, trebalo je paziti da upravljanje ne bude previše jednostavno, inače bi prianjanje na prednjoj osovini uzrokovalo da stražnja osovina isklizne u tren oka. Ako nešto pođe krivo dok vozite, centrifugalna sila slijedi to. O tome nema sumnje. Zato je 911 nekada bio dizajniran s podupravljanjem. To nije potrebno s pogonom na sve kotače. Možete pomaknuti granice onoga što je fizički moguće, s manjim rizikom da će stražnjica iskliznuti. Mislim da je to dobro.
Očito je da znate o čemu govorite.
Röhrl: Također vjerujem da sam i ja imao udjela u tome. Kada je 993 Turbo razvijen, u početku je trebao imati samo pogon na stražnje kotače. Rekao sam: ‘Vi ste ljudi ludi. Automobil mora imati pogon na sva četiri kotača.’ Kada dizajnirate automobil za normalne ljude, to treba učiniti u dobroj vjeri. A uz svu snagu Porsche Turbo izvedbe, pogon na sve kotače mora biti jednostavan.
GT3 također ima veliku snagu.
Röhrl: Tako je. Ali GT automobili su za vozače koji također izlaze na trkaću stazu. Oni znaju što žele, pa im je pogon na stražnje kotače sasvim u redu. Ali automobil sa snažnim motorom koji se vozi svaki dan trebao bi uvijek imati pogon na sve kotače.
Natjecali ste se u jednoj utrci svjetskog prvenstva s modelom 911, tada bez pogona na sve kotače.
Röhrl: To je bio Rallye Sanremo 1981. godine – s posljednjim modelom 911 koji je zapravo napravljen za utrke svjetskog prvenstva. Uvijek sam se nadao kako ću uvjeriti Porsche da vozi cijelo Svjetsko prvenstvo u reliju.
Iako je Audi već predstavio moćni Quattro?
Röhrl: Da. 1981. bila je prva godina u kojoj je Audi sudjelovao s pogonom na sva četiri kotača, ali još uvijek je stražnji motor imao ključnu prednost bolje trakcije od svih ostalih automobila koji su se koristili u reli vožnji. Tako je bilo i u Sanremu, gdje su se izmjenjivali asfalt i šljunak. Sve sam osvojio prvi dan na asfaltu. Tada smo na makadamu za Audijem zaostajali dobre dvije minute. Ali to bismo lako nadoknadili prošlu noć na asfaltu.
Stvarno?
Röhrl: Pogonsko vratilo se slomilo. Četiri ili pet puta u karijeri morao sam odustati zbog slomljene kardanske osovine u Porscheu. Donekle je to bio i plod mog stila vožnje.
Kako to mislite?
Röhrl: Vuča je vrlo dobra, što značajno povećava opterećenje pogonske osovine. Pogotovo ako vozim na način da održavam prianjanje kad god je to moguće i sprječavam klizanje leđa. Pogonsko vratilo mora apsorbirati mnogo bočne i pogonske sile, što automobil čini brzim, ali i povećava rizik od kvara.
Pa pretpostavljam da ste čak i tada mogli koristiti pogon na sve kotače u Porscheu.
Röhrl: Da, to je istina.
Ova je tehnologija prvi put uvedena u 911 1984. godine. Automobil je odmah pobijedio na reliju Pariz–Dakar, što je poslužilo kao inspiracija za novi 911 Dakar. Kako to da se vi – jedan od najvećih rally vozača svih vremena – nikada niste natjecali na ovom velikom reliju?
Röhrl: Zato što to više vidim kao avanturu, s visokim elementom neizvjesnosti – to nije za mene.
Ali sudionici znaju što rade.
Röhrl: Da. Ali kada stignu do vrha dine, ne znaju spušta li se s druge strane 30 centimetara ili osam metara. Nikad u životu nisam napravio tako nešto. Devedesetih mi je ponuđeno onoliko novca koliko bih dobio za cijelu sezonu svjetskog prvenstva da sudjelujem na reliju Pariz–Dakar. Rekao sam im da mi mogu ponuditi deset puta više i svejedno ću reći ne.
U to je vrijeme postojao još jedan reli sličan reliju Pariz–Dakar.
Röhrl: Istočnoafrički safari u Keniji. Profesor Bott, koji je u to vrijeme bio član Izvršnog odbora Porschea odgovoran za razvoj, uvijek me pokušavao uvjeriti da bih mogao nastupiti na Safari Rallyju u 911. Već sam tada bio veliki obožavatelj Porschea, ali imao sam dovoljno kredita za reći im – ne.
Zato što je reli bio tako dug, 5000 kilometara?
Röhrl: I zato što je bilo nepredvidivih prepreka kao što su rupe od blata i prijelazi preko rijeke, baš kao u Dakaru. To nije moja ‘cup of tea.’
Posebni testovi koje proučavate sa svojim kopilotom i zatim vozite prema planu više su vaša stvar.
Röhrl: Točno. Naravno, što je brže moguće, ali ne punom brzinom preko ogromnih rupa. Ne mogu učiniti takve stvari. Kad vidim rupu, pustim papučicu gasa, podignem stražnjicu sa sjedala i kažem: ‘Jadan auto’.
Budite iskreni: hoćemo li uskoro vidjeti legendu relija Waltera Röhrla u njegovom vlastitom 911 Dakaru?
Röhrl: Žena mi je od samog početka rekla: nabavite takav auto, puno je lakše ući i izaći iz njega. Moja supruga ima 73 godine, a ja punim 76, tako da je visina svakako bitan faktor. Ali ako ovisi o meni, i dalje ću se izvlačiti iz Porschea kad budem imao 80 godina. Glavno je da ga znam voziti.
Foto: Porsche