Opel je ne tako davno postavljao standarde i to u kategoriji vozila koja je mnogima bilo područje u koje ne žele pristupiti. Frontera se upisala zlatnim slovima u povijesne knjige marke…
Svijet automobila bio je očito podijeljen desetljećima. S jedne su strane nudili su se iznimno udobni automobili za cestu. S druge strane, bilo je više purističkih vozila, kako za asfalt, tako i za blato. Međutim, upravo takve rustikalne strojeve nije bilo baš zabavno voziti po asfaltu. Sve se to naglo promijenilo 1991. godine, kada je Opel na autosalonu u Ženevi predstavio “rekreacijsko vozilo s pogonom na sve kotače” nazvano Frontera (španjolski za granicu).
Prije trideset godina, Opel Frontera već je kombinirala optimalne terenske sposobnosti s dobrim ponašanjem u gradu. A ni dizajnerski nije bila odbojna, dapače, dobila je brojne kupce i na osnovu svoje masivne pojave.
S Fronterom je njemačka marka formirala tržišni segment za 4×4 višenamjenske motore i izazvala ‘boom’ efekt s pogonom na sve kotače. U Njemačkoj je tako 1991. i 1992. proglašena terenskim automobilom godine. Do 1993. godine, Frontera je već ostavila za sobom konkurenciju i redovito boravila na vrhu ljestvica najprodavanijih modela. To dokazuje 1993. i 1994., kada je bila najprodavaniji terenski automobil u Europi, a Njemačka je bila najveće tržište. Registrirano ih je u više od 320.000 vozila. I više nego dovoljno za vozilo nazvano po granici, koje je brzo napredovalo od pridošlice do trendsetera i bestselera, Frontera se time upisala u povijesne knjige marke.
Kako je zapravo krenula misija zvana off-road ambicija Opela?
Tim međunarodnih inženjera razvio je Opel Fronteru posebno za europsko tržište. Dinamičan izgled, udobnost osobnih automobila, funkcionalnost i dobro upravljanje bili su primarni ciljevi.
Novi model pogona na sve kotače razvijen je u suradnji s Opelovim tadašnjim partnerom Isuzuom. Japanska se tvrtka specijalizirala za terenska vozila od 1981. Frontera je proizvedena u zajedničkom ulaganju IBC Vehicles, u Lutonu, u Engleskoj. Danas se na ovom mjestu proizvode Opel Vivaro i Opel Zafira Life.
Frontera je na tržište izašla krajem 1991. u dvije varijante. Frontera Sport u dvovratnoj verziji s tvrdim krovom i kratkim međuosovinskim razmakom, pokretao je 2,0-litreni benzinski motor koji je – kao i kod ostalih Opelovih modela – proizvodio 85 kW (115 KS). Frontera s pet vrata, jasno i dugim međuosovinskim razmakom bila je dostupna s 2,3-litrenim benzinskim motorom poznatim iz Omege (92 kW/125 KS) i 2.3 turbo dizelašem (74 kW/100 KS). Oba benzinska motora standardno su imala trosmjerni katalitički pretvarač. Mjenjač se sastojao od pet stupnjeva prijenosa i prijenosnog kućišta, tako da je vozač mogao prebacivati između pogona na stražnje kotače i pogona na sve kotače. Opcionalno je bio dostupan stražnji diferencijal s ograničenim klizanjem.
Frontera je imala zasebnu šasiju s ljestvama koja je također nosila ovjes i pogonski sklop. Karoserija je bilo pričvršćeno na okvir pomoću posebnih gumenih nosača – deset za dvovratnu verziju i 12 za petoro vrata – koji su pružali optimalnu izolaciju od buke i vibracije. Šest poprečnih nosača okvira ljestava osiguravalo je maksimalnu torzijsku krutost za vožnju izvan ceste. Pogonski sklop nalazio se na dodatnim nosačima, tako da se mogao lako ukloniti za servisiranje ili popravak.
Druga generacije Frontere stigla je u jesen 1998., uz još više udobnosti i sigurnosti za drugu generaciju Frontere.
Osim osvježenog izgleda, najveća novost bio je dizelski motor s 2,2-litre obujma s izravnim ubrizgavanjem i 3,2 V6 benzinski motor.
Novorazvijeni terenac imao je daljnje poboljšanje držanja i udobnosti na cesti, veću sigurnost i osvježeni dizajn. Elektronički sustav “No Stop 4×4” u svim inačicama modela sada je omogućio vozaču da bez zaustavljanja prebacuje između stražnjeg i pogona na četiri kotača.
Frontera druge generacije pokretana je modernim motorima s četiri ventila. 2.2-litreni DTI 16V s 85 kW (115 KS) razvio je najveći okretni moment od 260 Nm. Nova osnovna pogonska jedinica bio je 2.2 16V četverocilindrični benzinski motor (100 kW/136 KS, 202 Nm). Dvostruka uravnotežena vratila na obje pogonske jedinice osigurala su visoku profinjenost. Dojmljiv motor bio je 3.2 V6 sa 151 kW (205 KS) i 290 Nm, koji je činio krunu ponude u Opel Frontera Limited inačici.
Zahvaljujući stražnjoj osovini s pet karika i dužem međuosovinskom razmaku kod verzije s pet vrata, ponašanje na cesti i izvan nje dodatno su poboljšani u usporedbi s prethodnikom. Uz to, tiši motori, nove brtve na vratima i pojačano zvučno prigušivanje smanjili su buku u unutrašnjosti za oko 50 posto.
Nova Frontera također je nudila povećanu pasivnu sigurnost. Uz zaštitu od bočnog udara, ojačane brave i poluge na vratima optimizirale su ponašanje karoserije pri udarcu. Zračni jastuci u punoj veličini i zatezači sigurnosnih pojaseva za vozača i suvozača dodani su u sigurnosni sustav.
Druga generacija bestselera imala je više zaobljenih linija. Dali su off roaderu elegantniji izgled, ali i podcrtali robustan karakter. Uži B stup i dodatni bočni prozor povećali su sveobuhvatnu vidljivost i aktivnu sigurnost.
Isporuke prve Frontere započele su krajem 1991. Ovi automobili mogu se od ove godine registrirati kao povijesna vozila. Na tržištu rabljenih automobila postoji mnogo ponuda. Frontera se proizvodila u Lutonu do kraja 2003. Mehanički gledano, obje generacije su žilave i izdržljive. Brojne Frontere s više od 300.000 km na satu mogu se naći na oglasima, što dizelske, što benzinske. Kasnije inačice modela sa šest cilindara s dobro dokumentiranom poviješću servisa trenutno su najtraženije, barem u Njemačkoj.
Drugim riječima, Frontera je 4×4 je model koji je puno prije krenuo definirati klasu vozila, za kakvom su kupci danas ludi…
foto: Opel