Sustav pomoći koji poput anđela čuvara spašava vozače u situacijama kada je dinamika vožnje kritična, danas je postala zahvaljujući Nijemcima standardni dodatak u serijskom popisu opreme…
Revolucionarna tehnologija skrivala se iza kratice – ESP (Electronic Stability Program). Ona kao svoju glavnu funkciju ima pomoć vozača u dinamično kritičnim situacijama vožnje primjenjujući izmjerenu silu kočenja na jedan ili više kotača i, ako je potrebno – prilagođavanjem okretnog momenta.
To omogućuje vozilu da slijedi smjer određen kutom upravljanja. U svibnju 1995. godine, ESP je premijerno postao dio serijske proizvodnje u Mercedes-Benz S 600 Coupé izvedbi (C140).
Ključna anegdota za ubrzani razvoj ovog sustava dogodio se u listopadu 1997. Tijekom provođenja “Moose Accident Test”, Mercedes-Benz A-klasa (W168) prevrnula se u vožnji dok je njome upravljao jedan švedski automobilski novinar.
Kompaktni automobil je premašio dinamičke granice vožnje i prevrnuo se tijekom pokušaja naglog izbjegavajućeg manevra.
To je natjeralo Mercedes-Benz na odgodu isporuke ovog modela na čak 3 mjeseca. Sve kako bi sustav pomoći ESP bio ugrađen na svaki od automobila i postao standardna stavka na popisu opreme. To nije bilo samo prazno slovo na papiru, već se i u praksi ESP pokazao sjajan kod A-klase, koja je pokazala bolje vozačke mogućnosti od svojih konkurenata, čak i na ekstremnim testovima.
Već 1999. Mercedes-Benz je postao prva marka koja je sve svoje modele osobnih automobila opremila ovim sustavom sigurnosti vožnje kao standardnom značajkom. Ovaj je korak poslao signal cijeloj auto industriji.
ESP se stručno rečeno temelji na uspješnom sustavu kočenja protiv blokiranja kotača (ABS) i sustavu protukliznog upravljanja (ASR), ali koristi još opsežniju senzorsku tehnologiju, uključujući senzore kuta upravljanja, bočno ubrzanje i brzinu proklizavanja. Senzor brzine zamaha, kojeg potpisuje Bosch, ujedno ključna komponenta uspješnog djelovanja ESP sustava. Taj senzor precizno otkriva rotacijsko kretanje vozila oko njegove vertikalne osi – što znači da elektronički sustav može otkriti klizne pokrete. Na temelju tih podataka, sustav izračunava korektivni odziv potrebnog kočenja unutar milisekunde.
Inovaciju su zajednički razvili Daimler-Benz i Bosch. Prvi razvojni koraci koje su poduzele dvije tvrtke ’80-ih bile su neovisne jedna o drugoj. Odjeli za unaprijeđeni razvoj u obje tvrtke tražili su rješenja usmjerena ka osiguravanju veće stabilnosti vožnje u kritičnim situacijama. Ipak, zajednička kohezija dogodila se u punom smislu 1992. Godine, kada se konsolidirali inženjerske redove u zajednički tim. Rezultati njihovog rada predstavljeni su kao dinamička kontrola rukovanja (FDR) u 1994.
ESP je zatim lansiran na tržište kao elektronički program stabilnosti od svibnja 1995. u modelu S 600 Coupé, serije C140.
U rujnu 1995. uslijedili su i S 600 limuzina i SL 600 opremljeni V12 motorima. Koji su nedugo potom postali dostupni i u V8 inačicama S-klase i SL modelu.
Možemo s punim pravom reći, kako je ESP, uz sigurnosne pojaseve, zračne jastuke i ABS, postao jedan od najvažniji sigurnosni sustava u modernim osobnim automobilima.
U početku je Mercedes-Benz bio prvi svjetski proizvođač koji je ESP predstavio kao standardnu značajku za sve svoje modele. Nakon toga, broj osobnih automobila Mercedes-Benza koji su sudjelovali u prometnim nesrećama s ozbiljnim posljedicama smanjio se za više od 42 posto, gledano prema prometnim statistikama nesreća. U tu učinkovitost uvjerili su se i drugi proizvođači, sve ih je više počelo slijediti taj model.
Kasnije je uredba Europske unije, koja je stupila na snagu u studenom 2011., obavezala sve proizvođače da ESP postane sastavni dio na popisu opreme kod svih putnički i gospodarski vozila namijenjenih za EU tržište.